Pri vježbi s utezima osim ispravne tehnike izvođenja važno je pravilno disanje. Ovo posebno dolazi do izražaja kod kompleksnijih vježbi poput čučnjeva, mrtvog dizanja, bench pressa te olimpijskog dizanja utega (trzaj, nabačaj i izbačaj).
Svrha disanja pri podizanju utega je stvoriti pritisak u prsnoj šupljini da bi se stabilizirala kralježnica. Naime pri dizanju utega znatno se opterećuje kralježnica. Mišići koji okružuju kralježnicu stabiliziraju je, a u tome još pomaže pritisak u trbušnoj šupljini (lumbalni dio kralježnice). Naravno da se taj pritisak ne može držati cijelo vrijeme nego treba disati.
Disanje također pomaže kod ritma izvođenja vježbe. Kontrola disanja omogućuje nam da napravimo određeni broj ponavljanja do kraja. Što se tiče disanja kod različitih aktivnosti u vježbama s utezima izvor energije je anaerobni (pogotovo kad su u pitanju velike težine i mali broj ponavljanja), što nam govori da potreba za kisikom nije ista kao kod nekih cikličnih aktivnosti poput trčanja ili biciklizma, to jest da se drugačije diše. Ako predugo zadržavamo dah pri dizanju utega ili ako nepravilno dišemo, može se javiti vrtoglavica ili nesvjestica jer se smanjuje opskrba mozga krvlju.
Prema Vorobjevu mišljenju mišićna kontrakcija je jača ako držimo dah. On to objašnjava na način da je pojam napetosti usko povezan s disanjem, tj. pozitivno utječe na jakost mišića kostiju. Napetost je posljedica povećanja pritiska u prsnoj i trbušnoj šupljini. Točnije mehanoreceptori koji se nalaze u prsnoj i trbušnoj šupljini javljaju središnjem živčanom sustavu o povećanju pritiska. Sedišnji živčani sustav na to odgovara na način da šalje impulse za povećanje tonusa skeletnih mišića i na taj način pojačava kontrakciju mišića. Sve to pozitivno djeluje na stabilnost pri izvođenju vježbe. Posebno je to vidljivo kod izvođenja stražnjeg čučnja gdje statička kontrakcija donjeg dijela leđa postaje snažnija, te se podupire kralježnica pa je izvođenje vježbe sigurnije.