PERO TOMAS
Hrvatski bodybuilder junior

Kao i većina mladih, i Pero najprije počinje s vježbanjem utezima kod kuće. Bilo je to 2002. na tavanu dvorišne zgrade s jednostavnim betonskim utezima ''domaće proizvodnje''. Pero je tada imao nepunih 13 godina i završavao je 6. razred osnovne škole. U počecima je to bilo nekoliko osnovnih vježbi kao i u većine samoukih početnika. Bile su to, na prvom mjestu ravni bench, vježbe za biceps bučicama i štangom, triceps potisak s čela, ramena fly i potisak iznad glave te zgibovi. Zahtjevne i pomalo opasne vježbe za noge poput stražnjeg čučnja i mrtvog dizanja nije radio u tako mladoj dobi, već tamo negdje 3-4 godine kasnije kada je vidno ojačao i dobio na mišićnoj masi.

Pero je od malena pokazivao izraziti sportski duh i želju za pobjedom. To je u početku bilo najviše vidljivo kroz nogomet koji je često igrao s prijateljima na obližnjem igralištu. Pero se u najmanju ruku pokazivao žustrim igračem koji nipošto nije volio gubiti, a nemalo puta se želio odmjeriti i sa krupnijima i starijima od sebe.

Kako u svim sportovima koje je Pero zaigrao, tako se i u treninzima utezima očitovala njegova sportska srčanost i uporna volja. Ubrzo je zavolio napor treninga i sve je češće trenirao, a treninzi su mu postajali sve duži. Omiljena mu je vježba bila ravni bench. Često bi i umoran nakon škole imao volju i snagu za treningom. Bio je zaista redovit i predan u izgradnji svoga tijela što je i bivalo sve vidljivije. Taj napredak u mišićnoj masi bio mu je osnovni motiv da uloži još više. Nije prošlo ni pola godine i Pero je usvojio takvu konstantnost i disciplinu kakvu nemaju čak i neki koji se ozbiljno bave natjecateljskim bodybuildingom.

U prilog tome govori činjenica da u ovih 8 godina koliko Pero vježba, samo u dva navrata po tjedan dana nije trenirao. U prvom slučaju, razlog je bila bolest, a drugi jednotjedni izostanak bio je zbog pretreniranosti. Neki bi to nazvali ludošću, ovisnošću ili čak glupošću, dok on to naziva kvalitetnim radom i jedinim ključem za uspjeh.
Pero do svoje 17. godine (2006.) vježba isključivo kod kuće, uglavnom sam ili s bratom bez izraženih apetita i planova, čisto iz ljubavi prema tome sportu i onomu što mu on donosi. Osjeća da ga bodybuilding gradi kao osobu, a uz sav popratni fizički rast, jača mu karakter i duh. Vršnjaci često nisu razumjeli i pitali su se kako to da opet mora trenirati. ''Pa jučer je vježbao, zar ne može sada s nama u grad?'' Daleko od toga da se Pero nije družio, ali je društvo znalo osjetiti njegovu predanost bodybuildingu.
S vremenom, potrebe za težim utezima premašile su kućne uvjete i u ljeto 2006. prvi se puta upisuje u teretanu. U teretanu kreće nakon što je njegov rad na izgradnji tijela primjećen (ne biste vjerovali) od strane medicinske sestre na sistematskom pregledu. Naime, njezin muž, svima je poznati bodybuilding natjecatelj Jugoslav Preradović pa je tako njegova supruga znala prepoznati Perin potencijal. Od ljeta 2006. Pero je učlanjen u BBK ''Aktiv Koprivnica'' i pod vodstvom je višestrukog prvaka Hrvatske i legende hrvatskog bodybuildinga Danijela Maltara, diplomiranog nutricionista. Motiviran znanjima i iskustvima Danijela i Jugoslava, Pero konačno dolazi do onoga što je tražio i nastavlja još posvećenije. Tada je njegov trud i rad dobio dublji smisao i Pero se još jače zaljubljuje u taj mukotrpni sport.

Već po dolasku u teretanu, trener Maltar primjećuje Perin, za jednog sedamnaestogodišnjaka, zavidno izgrađen gornji dio tijela te ga već tada šalje na pripreme za njegovo prvo natjecanje u jesen 2006. Pripreme su trajale tri mjeseca i Pero prvi put stupa na binu 30.9.2006. u Slavonskom Brodu na ''Brod Openu'', gdje u kategoriji ''Body Classic'', među seniorima, osvaja 4. mjesto. Dva se tjedna kasnije okušao i u juniorskoj kategoriji na natjecanju u Sisku, ''Sisak Open'', i osvojio 3. mjesto te svoju prvu medalju.

Od tada pa do danas iza Pere su brojna natjecanja i rezultati. Svoja najveća dostignuća postigao je u ovoj godini kada se otisnuo van Hrvatske na čak 4 svjetska prvenstva. Sa strogom dijetom i pripremama krenuo je već 1. ožujka, a prvi svjetski uspjeh bio je u lipnju ove godine u NABBA* federaciji na NABBA ''World Championship-u'' na Malti, gdje postaje viceprvak svijeta. Bez prekida dijete i teških treninga, ovu jesen nastavlja sa osvajanjima i to, u WFF** federaciji na WFF ''World Championship-u'' u austrijskom Grazu, gdje osvaja naslov svjetskog prvaka u juniorskoj kategoriji ''Extreme Body''. Samo tjedan dana poslije, Pero odlazi na najprestižnije bodybuilding natjecanje na svijetu (ne računajući SAD), NABBA ''Mr. Universe'' koje se već tradicionalno održava u Engleskoj, Southportu. Tamo Pero dolazi do svog najvećeg sportskog uspjeha i priznanja. Postaje prvi Hrvat Mr. Universe. Ponesen tom pobjedom Pero se ne zaustavlja, nego kreće u Koper na novo svjetsko prvenstvo IBFF*** federacije, gdje potvrđuje svoju uvjerljivu juniorsku dominaciju, dok u seniorima čak osvaja svjetsku broncu.
Ova uspješna sezona za njega još nije gotova, a što nam Pero novoga donosi, za vidjeti je. Pero sretno!